Ekologija i energija

Razvoj društva, gledano globalno, u direktnoj je zavisnosti od mogućnosti proizvodnje dovoljnih količina energije, naročito električne. Sve zemlje svijeta, u manjoj ili većoj mjeri, se suočavaju sa ovim problemom. Neke zemlje su uspjele da obezbijede dovoljno energije za svoje potrebe, ali se suočavaju sa veoma velikim ekološkim problemima. Razlog za to je što u proizvodnji struje koriste velike količine fosilnih i nuklearnih goriva.

Pitanje koje je sve prisutnije danas u svijetu jeste - kako obezbijediti potrebnu količinu energije a da se pri tome izbjegnu negativni uticaji na životnu sredinu. U dosadašnjem periodu jedan broj zemalja, najčešće tehnološki visokorazvijenih, ignorisao je pitanje uticaja na životnu sredinu. Najnoviji alarmantni podaci o klimatskim promjenama i uopšte o uništavanju životne sredine obavezuju na hitno preduzimanje koraka na smanjenju negativnih uticaja. Osim negativnih uticaja postavlja se i pitanje trajnosti fosilnih goriva. Postoji stalan rast potrošnje ovih goriva a njihove rezerve su ograničene.

Odgovor na prethodna pitanja sigurno je upotreba alternativnih oblika energije. Karakteristika ovih oblika je da se obnavljaju prirodnim putem i nemaju nikakvo štetno djelovanje na životnu sredinu. Sigurno da na današnjem stepenu tehničko – tehnološkog razvoja nije moguć ni brz ni potpun prelazak na ove oblike, ali svakako da se mora početi sa njihovom primjenom i sve većim njihovim učešćem, uz istovremeno smanjivanje primjene primarnih oblika.

Svakako da postoji i veoma veliki broj drugih izvora zagađenja životne sredine, ali se smatra da taj uticaj od proizvođača energije ide čak i do 50%.

Na globalnom planu se mogu očekivati određeni rezultati, ako svaka zemlje da svoj doprinos ne samo tako što će sve više primjenjivati alternativne oblike energije pri proizvodnji struje, nego i u svim drugim oblastima gdje je moguće zamijeniti fosilna goriva ili stvoriti uslove za manju potrošnju energije.

Sve češće se danas u svijetu pominje i zagađivanje, posebno u velikim gradovima, usljed korišćenja velikih količina fosilnih goriva za rad velikog broja saobraćajnih sredstava.

Slična situacija je i kod dobijanja toplotne energije kao najčešćeg oblika energije koji nam je potreban u domaćinstvu. Za taj oblik koristimo ogromne količine električne energije dobijene iz primarnih izvora iako danas postoje potpuno ekonomični načini da se toplotna energija dobije iz alternativnih izvora.

Alternativni oblici energije sve će se više koristiti iako je trenutno situacija takva da je cijena proizvedene struje nesto veća u odnosu na struju koja se dobija iz primarnih izvora.

Tu se prije svega misli na sunčevu energiju i energiju vjetra, jer su to oblici koji su neiscrpni (obnavljaju se), nemaju štetnih djelovanja i svakome su dostupni.

Shvatajući neminovnost primjene ovih oblika pojedine zemlje već nekoliko godina primjenjuju ove oblike i imaju intezivnu proizvodnju uređaja za iskorišćavanje ovih oblika.

Zemlje Evropske unije prednjače u primjeni ovih oblika energije i procenat proizvedene energije na osnovu ovih oblika svake godine se povećava.

Pozitivan primjer predstavljaju Danska i Njemačka. Danska u velikoj mjeri koristi energiju vjetra a postala je i jedan od glavnih proizvođača uređaja za iskorišćavanje te energije. Njemačka ima veoma zapaženu ulogu u proizvodnji uređaja za korišćenje sunčeve energije a i sama koristi ovaj oblik iako se nemože baš pohvaliti sa dosta sunca u toku godine.

Sve veća zagađenja i smanjenje rezervi fosilnih goriva dovela su do toga da se već grade fabrike za proizvodnju bioloških goriva. Kao sirovine u ovoj proizvodnji koriste se razne poljoprivredne kulture kao što su: šećer, palmino ulje, kukuruz, suncokret, soja, uljana repica i sl. Prilikom sagorijevanja ovakvog biološkog goriva nema štetnih uticaja na životnu sredinu. Problem je što se velike količine ovih kultura neće koristiti kao hrana već za proizvodnju goriva.

Za dobijanje toplotne energije koriste se velike količine električne energije. Smatra se da samo po tom osnovu u domaćinstvu mogu da se naprave izuzetno velike uštede. Već dugi niz godina poznat je postupak za vrlo ekonomično korišćenje sunčeve energije za grijanje vode ili vazduha. Uz ovo treba napomenuti da se pri izgradnji objekata za stanovanje nevodi dovoljno ili uopšte računa o termičkoj izolaciji na osnovu koje bi imali znatne uštede energije.

Još jedna od velikih prednosti u korišćenju alternativnih oblika jeste što je period izgradnje i montaže uređaja do početka njihovog korišćenja neuporedivo kraći nego kod klasičnih izvora energije. Razvijanje novih sistema za korišćenje alternativnih oblika i njihovo korišćenje stvara mogućnost otvaranja novih radnih mjesta i smanjenja nezaposlenosti. Na raznim poslovima vezanim za obnovljive izvore energije u Njemačkoj je već zaposleno oko 260.000. ljudi.

Sve prethodno navedeno upućuje na to da će se na globalnom planu u budućnosti mijenjati odnos učešća alternativnih oblika u odnosu na klasične oblike energije u korist alternativnih što će svakako imati pozitivan efekat na ekološke procese u svijetu.

Crna Gora i energija

Ako sa globalnog pređemo na teren lokalnog i razmotrimo kakva je situacija u Crnoj Gori, uočljiv je konstantan nedostatak električne energije u dugom nizu godina. Procjenjuje se da će u ovoj godini nedostajati oko 40% potreba za električnom energijom. Već nekolike decenije nije urađen nijedan energetski objekat.

Kompletna proizvodnja zasniva se na klasičnim izvorima tj. koriste se hidro i termo elektrane.

Pored ovako nepovoljne energetske situacije u Crnoj Gori do sad nijesu sprovođena sistemska istraživanja na osnovu kojih bi imali validne podatke kolike su mogućnosti korišćenja alternativnih oblika energije. Za izgradnju energetskih objekata na bazi klasičnih izvora postoje uslovi, ali izgradnja takvih objekata nanosi nenadoknadivu štetu prirodi i zdravlju ljudi. Svjež primjer u tom smislu je pokušaj potapanja kanjona rijeke Tare. Crna Gora ima obavezu da, ne samo kao deklarisana ekološka država nego zaista zbog očuvanja prirodnog bogastva i zdravlja ljudi, usmjeri proizvodnju energije ka alternativnim oblicima.

Iako nijesu vršena sistematska istraživanja, na osnovu podataka o broju sunčanih dana u toku godine i upoređivanja tih podataka sa zemljama koje već uveliko koriste sunčevu energiju lako se dolazi do zaključka da je područje naše zemlje izuzetno pogodno za korišćenje ovog oblika energije. Kako je već prethodno istaknuto da se velika količina električne energija koristi za dobijanje toplotne energije, svakako da bi trebalo dobro iskoristiti pogodnosti sunčeve energije za ovu namjenu. Opravdanost pokazuju i individualni i turistički objekti na našem primorju koji već koriste sunčevu energiju za dobijanje tople vode. Iskorišćavanje kod ovakvih sistema ide i do 70% što je mnogo više nego kod sistema kod kojih se za ove namjene koriste klasični izvori.

Država treba da nađe modele pomoću kojih će stimulisati upotrebu sunčeve energije za ove namjene. Nije to ništa novo, prosto treba pogledati kako su to riješile pojedine zemlje Evropske unije kod kojih se ovaj vid posticanja korišćenja alternativnih oblika koristi već duži niz godina. Takođe treba normativnim putem regulisati način gradnje svih objekata kako bi bili prilagođeni da u što većem stepenu koriste sunčevu energiju.

Slična situacija je i kod korišćenja energije vjetra. Pojedini predjeli u srednjem i sjevernom dijelu države i skoro cijelo crnogorsko primorje pogodni su za iskorišćavanje energije vjetra. Krajem 2004. godine postavljen je vjetroagregat snage 500kW u Vilusima u blizini Nikšića koji je nažalost neposredno nakon montaže teško havarisan usljed direktnog udara groma.

Ohrabruje činjenica da se u Strategiji razvoja energetike Crne Gore do 2025. godine osim izgradnje velikih hidro i termo elektrana pominje i gradnja malih hidroelektrana kao i početak korišćenja vjetroenergije, bioenergije i energije sunca.

Pozitivan signal u tom pravcu je i to što je crnogorsko Ministarstvo za ekonomski razvoj ovih dana objavilo tender za dodjelu koncesija po kombinovanom aranžmanu za istraživanje vodotoka i izgradnju malih hidroelektrana.

Boro Milovic